ŽIVOT SA PSIMA


Nisam oduvjek imala pse.Kao mala sam imala mačku odnosno mačke... Ispostavilo se da sam alergična na njih.Tužan dan kad smo se morali odreknuti mačka, zvao se Kiki.Prekrasni tigrasti sa velikom glavom! Kako bi se reklo pravi mačor.Našli smo mu krasan smještaj u kući sa okućnicom...mislim da mu je bilo ljepše nego u stanu na 4. katu ili se samo tješim...
Nakon njega osim glodavaca nije bilo drugih životinja osim "kontenjeruša" čijem smradu nisam mogla odoljeti pa makar ih nahranit ili očistiti.

Sječam se dana kad mi je prijateljica na autobusnu stanicu dovela to minijaturno štene a one dvije kuglice me preplašeno gledale.Imao je 2 mjeseca, Cijelo leglo je ostavljeno na Kaštelanskoj magistrali u nekoj jadnoj kartonskoj kutiji.Na sreću svi su se udomili i jedan je u mene dospio. Teri. Danas napunio 15.godina, malo mu srce smeta ali još dan danas leta za teniskom lopticom kao i onog dana kad je stigao.

Život s njim je bio kako to nazvati... definitivno doživljaj! Izazov! Naučio me svemu šta trebam znati o pasima, iako je bio maloga rasta bio je terijer (bolji poznavatelji pasa će razumjeti šta to znači). Naime on je mješanac njemačkog lovnog terijera i šnaucera.Vrlo srčan, vrlo tvrdlogav neki bi rekli glup, ali vjerujte mi daleko je od toga.
Pokušavali smo ga naučiti "sjedi" i mama je to pokušala tako šta mu je za pohvalu davala kobasicu.Teri je stajao na balkonu, a mama :"Teri sjedi!" On sjedne i ona mu da kobasicu i nakon trećeg puta Teri ostane sjediti!Kao koliko ću sad kobasica dobiti?! Hahaha
Prošli smo drugar moj i ja sito i rešeto! Sad je u godinama i njegov tempo je laganini ali još uvijek je gazda.
Inače sam uvijek uzimala beštije sa ulice i udomljavala ih.

Tako sam preko svoje udruge Aurora iz Omiša uzela Lunu.Eh to je priča za sebe...Prava mala damica. Ostavljena ljudima ispred vrata sa tečicom i knjižicom.Eto nije im se više sviđala pa su odlučili je napustiti.Ljudi kojima je ostavljena ispred vrata su je primili na kratko vrijeme, ali zbog troje djece i već jednog psa nisu bili u stanju malenu zadržati.Imala je 6 mjeseci.
Preuzela sam brigu o njoj na privremeno... Jao svačije srce je ona osvojila,a to je najružniji ali u isto vrijeme najslađi, najsimpatičniji pas šta ste ikad imali priliku vidjeti! Moj mali bagerista...voli kopati a ima škarasto zubalo- osmjeh, pa joj zemlja ostane na zubičima i visi joj trava između  nakon šta počupa pola trave, zato je zovem bagerista.
No, osim šta je moje srce osvojila i mojih ukućana osvojila je i srce mojeg momka i on ju je usvojio.I ja sam presretna šta je u mojoj blizini.E a to je tek ljubav velika, neki put se pitam...hm

E onda sam rekla ajde pa mogu probat još nekog udomiti pa uzmem njega...Otta! Također iz Aurore.Već je bio baraba, imao je 1,5 godinu i proživio previše toga.Od kuće do kuće svatko je imao nešto protiv "izgrizao" "ispiškio" "laje" "ne sluša"... Puno toga a nitko si nije dao truda. To je problem kod većine ljudi, žele sve na gotovo, ne žele se potruditi da bi dobili nešto. Nikad nečete dobiti štene koje vani piški, ili koje ne gricka okolo...pa ne znaju, naučite ih!Gluposti!
Otto je stigao u moj stan nesređen, neposlušan a i zašto bi me slušao?! Pa tko sam ja njemu...samo jedna u nizu, živio je na ulici, hranio se na ulici, dobivao je batine na ulici zašto po bogu bi on mene poslušao??? Tada sam radila, on je ostajao sa Lunom koja je pre dobar i poslušan pas.Ja kad bi stigla doma imala bi šta za vidit! Popišano, izmeta na sve strane...izgrženi štokovi na vratima! Svatko normalan bi nazvao Auroru i vratio ga, ali taj pogled...pogled dobričine me jednostavno oborio.
Ubrzo smo uvidjeli da ga je moj stari Teri prihvatio i udomila sam i Otta.
Odlazila s njim na role na Marjan i u duge šetnje, provodila šta više vremena s njim.Malo po malo i to je sad pas koji me bez uzice prati u stopu! Ok, treba pazit na tople kuje...I dalje je vrlo živ ali zato je stalno u šetnjama, on i njegova Lunana. Cijela se ozarim kad pomislim na njih dvoje i onog starog tvrdoglavka i ne žalim ni za čim.

Tako sam se odlučila za ovaj posao kojim se bavim- vrtić za pse!
Ne radi se tu samo o zaradi, naravno da je bitna, ali svaki pas koji boravi kod mene ili kojeg vodim u šetnje dobiva kraljevski tretman.
Sa završenom školom za veterinarskog tehničara nisam mogla naći posao, poslije sam se okrenula web dizajnu i programiranju ali također ništa.Sve vas drugo čini nezadovoljnim, nepotpunim.Ako radite za nekoga iskorištavaju vas...naradlila sam se poslova i poslova gdje nisam dobila plaču,nisam bila prijavljena ali jedno sam sigurno bila ISKORIŠTENA! I jednostavno sam se zapitala šta volim? u čemu sam dobra?  i za šta imam mota?! Samo je jedan odgovor bijo točan za sva tri pitanja ŽIVOTINJE, u ovome slučaju pasi.
Mislim zašto gubiti vrijeme i živce za tuđe poslove i tuđe isplate a ti nečeš dobiti ništa od toga pa možda ni plaću, a možeš to vrijeme iskoristiti puno kvalitetnije.
Vjerujte mi da moji dani prolaze puno kvalitetnije, veselije a bome i zdravije!
Trenutno se nalazim u svojoj sobi za kompjuterom okružena sa 4 pasa. I svi mirno drijemkaju i uživaju u zvuku tapkanja po tipkovnici, naime moja želja se ostvarila!!!
Pozz.

Potražite nas na NannyDog FB